Arsen Dedic

Storm_z Sre Sep 09, 2009 4:46 pm

DEDIĆ ARSEN, kompozitor i pevač. Rođen 28. jula 1938. u Šibeniku u porodici trgovca Jove Dedića. Završio studije flaute na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Komponovao laku orkestarsku, filmsku i šansonjersku muziku: "Kuća pored mora", "Moderato kantabile", "Ne daj se Ines!".
Autor knjiga pesama: "Brod u boci", "Slatka smrt", "Ministarstvo straha", "Čuda", i mnoštva albuma, pobednik mnogih domacih i međunarodnih muzičkih festivala. Ima kćerku Sandru iz prvog braka sa Vesnom. Od 1970. godine živi sa hrvatskom pevačicom Gabrijelom Gabi Novak, sa kojom ima sina Matiju.

Storm_z Sre Sep 09, 2009 4:47 pm

Ne daj se Ines

Ne daj se Ines
ne daj se godinama moja Ines
drukčijim pokretima
navikama
jer...još ti je soba topla
prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
tvoja soba-divota
gazdarica ti je u bolnici
Uvjek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama
po poklonima
pratila me slijedećeg jutra do stanice
i ruši se zeleni autobus
tjeran jesenjim vjetrom
kao list
niz jednu Beogradsku padinu
u večernjem sam odjelu
i opkoljen pogledima
ne daj se mladosti moja
ne daj se Ines
Dugo je pripremano naše poznanstvo
i onda - slučajno, uz vruću rakiju
i sa svega nekoliko rečenica
loše prikrivena želja
tvoj je način gospođe
i obrazi seljanke
prostakušo i plemkinjo moja
a tvoje grudi - krevet
i moja soba obješena u zraku kao narandža
kao narandžasta svjetiljka
nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 38 kod Grkovića
Pokisla ulica od prozora dolje
i zvuk predvečernjih tramvaja
lijepi trenutci nostalgije, ljubavi i siromaštva
upotreba zajedničke kupaone
i... molim vas ako tko pita...
evo me ustajem tek da promjenim ploču
da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem, Agnus dei
...meni je ipak draži početak
Raspolažem sa još milijun bezobraznih
i nježnih podataka naše mladosti
koja nas pred vlastitim očima vara, krade
i napušta
ne daj se Ines
poderi pozivnicu, otkaži večeru
prevari muža
odlazeći da se počesljas u nekom boljem hotelu
dodirni me ispod stola koljenom
generacijo moja-ljubavnice
Znam da će još biti mladosti
ali ne više ovakve
u prosjeku tisuću devetsto trideset i osma
ja više neću imati s kim ostati mlad
ako svi ostarite
i ta će mi mladost teško pasti
a bit će da ste vi u pravu
jer sam sam na ovoj obali koju ste ostavili
bezvoljno
A ponovo počinje kiša
kao što već kiši u listopadu na otocima
more od olova i nebo od borova
udaljeni glasovi koji se mješaju
glas majke, sestre, ljubavnice, druga,
broda, brata...
na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestalo je svjetla s tom bjelinom
još malo šetnje uz more i... gotovo
ne daj se Ines

Storm_z Sre Sep 09, 2009 4:47 pm

***

Bit ćemo razumni
i zatajiti je,
jer ovo nam vrijeme neće uzvraćati
ljubav koju smo mu davali
od prvih nježnih, poratnih godina.
Promijenit ćemo pjesmu,
uzeti srce u šake
i ono će se opirati
kao živa ruka vode, ruka vjetra,
ali nećemo mu dati,
jer su smiješna sada ta naša očitovanja
svijetu kojem se to više ne dopada,
i mi smo sa svojom nerazumnom dušom
pred ljubavnicom sitom i pospanom,
Bit ćemo mudri
i pjevati pjesme,
u kojima ništa nećemo otkriti
od toplih godina i glazbe.
Nećemo priznati buku krvotoka,
opću povijest ljubakanja u domu na Jurjevskoj,
mapu šibenika, plažu u prosincu,
tvoj odlazak; snijeg koji te briše
i godinu koja te podcrtava.
Sasvim ćemo izmijeniti rječnik
i staviti šaku na luda usta
da što ne izbrbljamo pred zamišljenim licem
tvoje svakidašnjice, jednostavne i odviše pametne.
Živjet ćemo ne odajući se
dugim pismima,
samoubilačkim olovom,
na prstima sa samim sobom
sa prazninom među rebrima,
jer tako bi bilo dostojno,
ako se već nešto mora.
Ne poniziti
srce i staru glavu
pred danom koji ispunja ulicu
kao ledena voda svjetlosti,
kao sjeverni vjetar.
Ne dirati više u te stvari;
treba pjevati drugačije pjesme.
Označiti petlju sudbine,
dati znak postojanja i prisebnosti;
toliko tek.
Nikada više ljubavnih pjesama moja mala,
zadovoljavat ćeš se starima.
Nikada nećemo ni pokušati
odškrinuti crnu knjigu mora;
povući ćemo jedino crtu
i ispod nje šutjeti, šutjeti do kraja.

Storm_z Sre Sep 09, 2009 4:48 pm

Hvala ti

Primio sam danas tvoje pismo
gdje mi kazes nasem snu je kraj
ljubavni da par mi vise nismo
i da s drugim sada dijelis raj...

Tuga svud me prati poput sjene
otresti s tog ne mogu zla
za tobom mi sada srce vene
al sad ipak zahvalan ti ja...

Hvala ti..... za njeznu ljubav tvoju
hvala ti......za svakim cijelom tvojim
hvala ti......sto si mi ceznju moju
ublazit znala, slatkim "budi moj"

Pa makar znam, sve bijese laz
sto veza nas
ja zelim ipak jednom cuti jos tvoj glas
Hvala ti sto si mi srce moje
utjesit znala,slatkim "volim te"

Sam sad lutam ulicama grada
ne bih li te sreo sada ja
da ti kazem da mi dusa mlada
uvijek jos za tobom cezne sad

Pomalo vec zadnju nadu gubim
da ces ikad natrag meni doc
ali znam da jos te silno ljubim
i da i ta ljubav nikad nece proc

Hvala ti sto si mi srce moje
utjesit znala,slatkim "volim te"

Storm_z Sre Sep 09, 2009 4:49 pm

Ono sve sto znas o meni

Ono sve sto znas o meni
to je stvarno tako malo
u dvje rijeci sve bi stalo
kada pricala bi ti
Ono sve sto znas o meni
to i drugi ljudi znaju
sto mi ruku samo daju
ili na pozdrav mahnu tek.
Ne znam dal' dan ce doci
kad cemo sami ostati
kad cemo dugo pricat
jedno drugom sav sav zivot svoj
Jer ono sve sto znas o meni
to je samo stara prica
ja sam jedan od mladica
koje vidjas svaki dan.
Ne znam dal' dan ce doci
kad cemo sami ostati
kad cemo dugo dugo pricati
jedno drugom sav
sav zivot svoj...
Jer ono sve sto znas o meni
to je samo stara prica
ja sam jedan od mladica
koje vidjas svaki dan.

Storm_z Sre Sep 09, 2009 4:49 pm

Ti me cinis boljim

Govorili su mi "za tebe je zlato"
nudili su slavu, nudili su prijesto
govorili su mi "to je tvoje mjesto"

Govorili su mi "za tebe su lanci"
potjera i sumnja da te vjecno prate
govorili su mi "to je mjesto za te"

Nisam znao sta je moje
dal letim,dal padam?
trebalo je da te sretnem
da od tebe saznam:

Sad su jasni moji puti
ti me ljubis ,cega da se bojim?
sad u meni vise ima
ti me hrabris, ti me cinis boljim...

Storm_z Sre Sep 09, 2009 4:50 pm

Otkako te ne volim

Vraca mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraca, neces me prepoznati
Kao na slobodi, opet ucim jesti, hodati

Otkako te ne volim,
Opet nocu kise moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka mase,
Prazno mi je, ali lakse
Otkako te ne zelim.

Pitao sam ljude, kolko ce to trajati,
Moze li se umrijeti, hocu li se poslije kajati,
Gnjavio sam ljude,pravio sam paniku
Prejako je svijetlo, samo da se oci naviknu

Storm_z Sre Sep 09, 2009 4:50 pm

Sve te vodilo k meni

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
već od prvih koraka.
mada ništa nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče.
kad te baci kao ladu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.
mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.

Storm_z Sre Sep 09, 2009 4:51 pm

OPET SI SAMNOM

Opet si sa mnom
Sve sto je bilo ko da bilo je davno
Stavi mi njezno glavu u krilo
Oko nas svuda je tamno

Opet sam s tobom
Svemu se cudim, pogledu, dahu

Dugo te, dugo poljupcem ljubim
Da li u nadi ili u strahu

Nemoj vise nikada nista grubo reci
Ja cu jednom, jednom jos, preko svega preci

Nemoj vise nikada da odes od mene
Mi se svuda pratimo kao dvije sjene

Opet si sa mnom
Korak po korak ti si mi prisla blize
Znali smo zivot tuzan i gorak i hladno jutro sto stize

Opet sam s tobom na istoj cesti kojom se ide do kraja

Mi cemo putem ponovo sresti sve sto nas dijeli i spaja.

Storm_z Sre Sep 09, 2009 4:51 pm

GRANICA

Pupoljak koji si mi donjela,
i koji je danima stajao u plavoj boci
prema zelenom prozoru zamračenom kišom-
taj pupoljk se rascvao.
Proljeće koje tek što je počelo
već je ovog popodneva pozlaćeno na rubovima
toplom sunčanom prašinom,
i već su nemila i vruća ona polja
kojima rano silazim u grad,
ćuteći ledenilo u koži i vlazi bilja.
I već to nisu ptice suzdržanog pjeva
i slabi glasovi proljeća kao s prozora
svibanjske bolesničke sobe,
a zeleno je tako teško.
Vrpca mora danima se rastezala,
pa vidjet ćemo koliko to još ide.
Ova bol nerazumljiva i uporna
rasla je, rasla,već smo je mogli vidjeti i nazvati.
Nebo, onaj zrak, razgovori,
savršenstvo mojih brodova, prijateljstvo s tobom
zatvorena ladica i oblik knjige-
sve se to razapinjalo i znao sam
da negdje granica mora postojati.
I ova lubav, tvoje slatko tjelo;
malo je reći da se ti daješ
i da te ja uzimam.
Dobro je bilo iz noći u noć, iz jutra u jutro;
može li se još, može li se još...

Ovaj cvjet će pući kao revoloverski metak,
proljeće će izgoreti kao papir,
more će se razvući i vjerovatno otići u nebo,
zeleno će postati crno;
teško crno od teškog zelenog,
bol će prestati ili se pretvoriti u nešto drugo;
sve to, sve to...
Tvoje će tjelo iznevjeriti sebi,
i moje takodjer,
ova će ljubav doći do te granice o kojoj mislim
i ne hoteći.
Bez snage je i volje da se upita-
što je to bilo?
A već je novi pupoljak u plavoj boci,
proljeće na igralištu,
bol u ustima,
pravac mora i...tako dalje...

Storm_z Sre Sep 09, 2009 4:52 pm

Ima, a ne zna

Ima, a ne zna
grob u meni
i križ od ruku
raširenih

Ima, a ne zna
kavez i pticu
anđele dobre
na svom licu

Ima, a ne zna
ne zna, a ima
pčele u ruci
i što bi s njima

Ništa ne sanja
ništa ne želi
zelena jedra
oblaci bijeli

Spaljena trava
polje maka
pod grlom trnje
ožiljaka

Ima, a ne zna
i neće znati
kad jednom ode
da se vrati

Storm_z Sre Sep 09, 2009 4:52 pm

MODERATO CANTABILE

Rijeka donosi jesen
Dugo umire grad
I u nama toliko ljeta
Mi smo siročad svijeta

Reci, da li ćes noćas
Moći ostavit sve
Svoju kuću, navike, ljude
I poći, a ne znati gdje?

Neka svi mržnjom isprate nas
Ali, draga, život čeka, sad je čas.
Čitav svijet bit će naš novi dom
Neka kažu: "Avantura je to!"

Nikad žaliti nećeš
Svoje stvari, ime, ni grad
I u hladnoj sobi hotela
Bit ćes slobodna sad.

Neka svi mrznjom isprate nas
Ali, draga, život čeka, sad je čas!
Čitav svijet bit će naš novi dom
Neka kažu: "Avantura je to!"

Duga, očajna kiša
Magla zastire zrak
Nekim putem, tijesno kroz jesen,
Nas će odvesti vlak.

Storm_z Sre Sep 09, 2009 4:53 pm

Jedno popodne

Upućujem ovu lijenu popodnevnu misao,
nježnu i pohotnu
u ono dvorište u kojem sam vas gledao,
draga susjedo
Tisuću devetsto pedeset sedme godine
Kada je bila jesen slična ovoj
I kada su još u moj san udarali prozori
Roditeljske kuće utopljene u šibenskoj jugovini
U gradu koji je postajao moja bolnica
A mojom napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji
plavi i uspavani
Adresiram tamo ovu misao i kažem: Šteta
Bili ste ljubavnica mog cimera od osam do jedanaest
svakog jutra
Kako ste se zvali Ema, Selma, Alma, Adela
Da li je što izmijenilo Vaše lice, oči i trbuh
A kako sam Vam zavidio vraćajući se iz šetnje
od osam do jedanest izjutra
Uz četvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Peščeničkom mljekarstvu
Svim je bojama već moj prvi studentski rujan dodavao
malo crnog i malo tamnozelenog
I danas Vam iskreno kažem: Šteta, šteta
Više vjerojatno i niste za takva šta
Ponovo ono dvorište
Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vaš suprug odlazi
Vi znači danas dolazite jos ranije u moju sobu - oko pola sedam
A ja baš izlazim - Šteta
Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
I ja bih Vam vjerojatno pružio više
Ali ja idem u šetnju
I šetao sam tako godinu i drugu
I ne da Vam se hvalim - bilo je toga
Kakve sve zemlje, pića, kakva mora, gdje sam sve bio
Gdje sam sve ljubio i kakve žene
Jer vama otvoreno mogu reći
Kuda sam sve setao po kiši ujutro
Nekakav vlak je istruo u crnom proljeću u Poljskoj, blizu Rusije
Kakvu sam tamo ženu ostavljao, Isukrste
I kakva je mene ostavljala na sjeveru
Pijući neko nerazgovjetno piće svog naroda
Daleko, daleko, kao u snovima
Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj
Pa oči providne i dragocjene jedne Čehinje iz Brna
Vozderkove
Premještene zauvijek u moju utrobu
A takav snijeg i sve što treba - bilo je, bilo
Ali ono dvorište u kojem sam Vas vidjao
Izmedju dva neodredjena stabla crna od vlage one jeseni
Vas tako običnu i raskalašnu domaćicu i mirisi koje ste ostavljali
U sezonama 1957,58 i sljedeće
Šteta, nepovratno šteta

Ničeg nema, ničeg nema od tebe, od mene

Storm_z Sre Sep 09, 2009 4:54 pm

Rodoljubna pjesma

Ne mogu napisati pjesmu u Moskvi
u visokoj sniježnoj sobi zorom
između rasporenih kofera
sobarica mi tepa kao majka
i obavljamo sitnu trgovinu
nešto najlona i čokolade
ne mogu napisati pjesmu
suočiti se s ovim papirom
sa svojom olovkom
krevet je zapaljen poda mnom
ovaj osjećaj privremenosti
i gluhoća krajobraza u Francuskoj
moje se misli svojevoljno
izražavaju drukčije
rječnik mi se otima
govor mi se ni na šta ne odnosi
ptice koje udaraju o zidove
vraćaju se obezglavljene
kao vokali konzonantni moj
dalmatinski naglasak
moje mi oči ništa ne objašnjavaju
pred slapovima Rajne
ništa mi ne kazuju
mirno selo ludaka u okolini
plovidba sjevernom rijekom
utvare vrtni patuljci i
Wagnerova glazba
kraljevski podrumi kasni barok
nema pjesme u Parizu
moja se izbjeglička vlada rasula
ostajem u predvečernjem Salzburgu
na terasi kavane Glockenspiel
zagledan u tamnu Mozartovu statuu
juhu od kornjače i pivo
kakav mi je to život
ne mogu napisati pjesmu u kiši
Bruxellesa u Riu
u planinama što više nad Inbruckom
i u zagrljaju žene koje ljubavni
jezik ne poznajem
mijenjanje novca suveniri nemoguća
ishrana razglednice Zlatna Praha
samo su izmijenjeni oblici
moje samoće moje neizljecive čežnje
moje bolesti za tobom nesreće i nade
siromaškog porijekla i pripadnosti
ali tu ipak nema pjesme
potrebna mi je jedna ogoljela
ljetna postaja na pruzi
Perković - šibenik
uvaljena u jaru zlato i kamen
koji se sklapa nad mojom glavom
kao dva vala
potrebna mi je modra Zagrebačka kiša
sredinom rujna
moj auto moje cigarete i rakija
kino "Jadran"
da se uspostavi kakav takav način
glasovir u skromnom potkrovlju
i tvoje tijelo
more pod nogama i hvala Bogu stigli smo
kuhinja moje majke u rumenoj rasvjeti
"Slobodna Dalmacija" i slika u novčaniku
potrebni su mi da nešto kažem
da jedan osjećaj na nejasnom putu privedem kraju
da jednu misao smirim
da načinim malo reda
u svojoj duši i napišem pjesmu.

Storm_z Sre Sep 09, 2009 4:54 pm

Moja ljubavi

Zavrsila se igra:
vatra pocetka,
slast i tajanstvo tvog prvog grijeha,
gotovo je...
To nije vise ni veselje ni slatka dosada.
Ti, mala moja,
zenska sa zura, dzepna damo,
nasmijana i onesvijestena ljubavnice,
moje dijete i moja majko-
Postala si neizreciva, a
pocelo je bezznacajno..
Zatekao sam se kako ti telefoniram
u ljepoti vecernje kise,
koja je samo provalija nada mnom..
... potreba da te dotaknem,
tvoja usta...
Pokucstvo, topli namjestaj mojih starih ljubavi
osipa se...
Zatekao sam se u njeznosti koja je vec spavala,
u rijecima koje su mi pripadale,
ali me nisu mogle naci.
Ti si postala moja odbrana,
dobrovoljno progonstvo,
pobjeda nada mnom, moja muka,
ljubomora na zivot,
moja mrtva sestra uspavana u velikim ruzama,
nemoguca zemlja, potrebno tijelo,
moja ruka i glava.
I zagrljaj u kojem sam se jucer igrao
sada me obuhvaca, ovdje, daleko i zauvijek-
u svim uglovima zivota.
Postajes bezimena,
nepoznata i smrtnonosna,
moj zivot i spas od zivota-
MOJA LJUBAV !!!

Storm_z Sre Sep 09, 2009 5:00 pm

O mladosti

Poklanjala si al' si krala,
I nevjerna si bila ti,
Ne, suviše mi nisi dala,
O mladosti, o mladosti,
O mladosti moja...

To škrto sunce što je palo,
Ta ljubav jadna, kratki sni,
Za uspomene to je malo,
O mladosti, mladosti...

Daj stani na čas, i daj mi snage,
Da oprostim se bar od nje,
I da mi društvo pjesmu svrši,
I da se čaša ispije...

Još prepun nade, što da radim,
Na pola puta tek smo mi,
A jutros već su drugi mladi,
O mladosti, o mladosti,
O mladosti moja...

Pa zbogom, budi bolja s drugim,
I daj mu više nježnosti,
Jer to je ništa što ja gubim,
O mladosti, mladosti...

Storm_z Sre Sep 09, 2009 5:01 pm

Djevojka iz moga kraja

Provela je noć na putu kojim kreću od davnina
naši snovi prema svetu s Berkovica preko Knina.
U očima njenim more svetluca joj sol u kosi
ona ne da da je slome otima se i prkosi

Djevojka iz moga kraja na usnama njenim kušam
okus prvih poljubaca, okus prvih oskoruša.
Ona pamti davne rječi, slatke boje zavičaja
ima želju da me leči djevojka iz moga kraja...

Provela je noć na putu na kojem se nade gase
ostala je svu noć budna u vagonu druge klase.
U očima njenim more, svetluca joj sol u kosi
ona ne da da je slome, otima se i prkosi..

Storm_z Sre Sep 09, 2009 5:01 pm

Sunce i sol me prate
od kada znam za sebe.

More i sol me prate
od kada znam za sunce.

Moji su dani bijeli od soli,
moje su noći bijele od soli,
A ime je jedno drago
ispilo sunce
s grudiju mojih još davno.

Moje su kose postale sijede,
moje su ruke postale slabe,
A pjesmu jednu je dragu
odnijelo more
s usana mojih još davno.

More i sol me prate
od kada znam za sunce.

Moji su dani bijeli od soli,
moje su noći bijele od soli,
A ime je jedno drago
ispilo sunce
s grudiju mojih još davno.

Moje su kose postale sijede,
moje su ruke postale slabe,
A pjesmu jednu je dragu
odnijelo more
s usana mojih još davno.

I čitav život sam dao ovoj solani
jer ja sam čovjek
od soli.
Od soli...

Storm_z Sre Sep 09, 2009 5:02 pm

Sanjam te

Jedan dio svoga srca, jedan dio svojih želja
s poverenjem ja cu otkrit' ispred starih prijatelja.
Ali nekih stvari ima, koje ne govore se svima,
što se samo nekom šapnu, ti znaš.

Nekog moraš, nekog moraš i da sanjaš,
nekog ljubiš, i za njega život stvaraš.
Neko mora, neko treba da te čeka,
da ti piše iz daleka, i da pisma tvoja prima sam.

Ti si tajna, ti si smisao mog puta,
i u tami zadnja svjetiljka dok lutam.
Da te nema, ti što nikad me ne kriviš,
da te nema, da ne živiš,
svi bi putevi bez kraja bili znaj,...

Storm_z Sre Sep 09, 2009 5:02 pm

PRIČAO BIH TI O SEBI

Pričao bih ti o sebi
kad su hladne noći duge.
Toliko je tog u meni
slušao sam vječno druge.
Pričao bih ti o sebi
vinom te i bolom trujem,
a ti se ko u snu smiješiš;
što od tebe očekujem
kad si i ti kao i sve druge
slučajno pored mene.

Ne vjeruju ništa tvoje oči zaljubljene
kad si i ti samo noćni putnik,
što daleko svjetlo prati.

Svatko priča svoju priču
tko će koga saslušati.

Pričao bih ti o sebi
što se ne zna, što se ne smije.
Ti si bila prevarena,
Lagale su moje pjesme.
Pričao bih ti o sebi,
ali noć se bliži kraju.
opet će nas naći jutro
u šutnji i zagrljaju.

Storm_z Sre Sep 09, 2009 5:03 pm

Na Mom Dlanu

Noć bez sna, mir, nebo sja
grli nas toplina koja izvire iz tla
mjesec žut miluje joj put
dok tu na dlanu mom ona drijema
i drhti sva
a kosa njena leluja raspletena

Zvijezda šir, žar tijela pir
to ne mogu ljubav strasna
biti mir
gori zrak, krik i jecaj lak
a tu na dlanu mom suza meka
u zraku samo rijeka

U zraku samo jeka
u zraku samo rijeka

Storm_z Sre Sep 09, 2009 5:03 pm

Ne plači

Ne placi mala moja, ima dana pred tobom
Prvi put kazes zbogom, pa je tesko znam
Ne placi mila moja, mnogo boljeg te ceka
Zivot nas kao rijeka nosi dalje sad

Moje igre su teske, ne znam ljubav da dam
Volim stvari daleke, i trazim ih sad
Ne placi duso moja, neka glazba te tjesi
I makar ti se smjesi kad ne mogu ja

I makar ti se smjesi kad ne mogu ja
Kad ne mogu ja, kad ne mogu ja

Storm_z Sre Sep 09, 2009 5:04 pm

Ne vraćaj se starim ljubavima

Ne vraćaj se starim ljubavima,
dok su davne kiše lile,
drukčije su one bile,
nego ovih jeseni i zima,
Ne vraćaj se starim ljubavima.

Ne vraćaj se starim ljubavima,
da se skloniš, da se tješiš,
kad se davnih dana sjetiš,
kad samoća raste kao plima,
Ne vraćaj se starim ljubavima.

Što zločinca
usred mraka,
vječno vodi u taj kraj,
Stara ljubav kao zamka,
nikad joj se ne vraćaj.

Ne vraćaj se starim ljubavima,
ne kucaj na ista vrata,
ugašena tu je vatra,
pođi dalje gdje topline ima,
Ne vraćaj se starim ljubavima.

Storm_z Sre Sep 09, 2009 5:04 pm

Razdražljiva

Razdražljiva a tako tiha,
sva si od vatre koja gori.
Daj mi, u tamno zdanje stiha
ljepotu tvoju da zatvorim.

Gle kako su preobražene
u žaru kućice abažura,
kraj zida, kraj okna, naše sjene
i obrisi naših figura.

S nogama sjediš na divanu,
po turski ih pod sobom splete,
svejedno- na svjetlu i u tami
ti vazda sudiš kao dijete.

Pričajući na konac nizeš
zrnca što ti padoše s vrata.
Pogled je tvoj i odveć tužan,
a riječ naivna, umiljata.

Riječ "ljubav" prošla, ti si prava;
drugo ću ime naći lako,
za te ću sav svijet preimenovat,
samo ako ti želiš tako.

Možda će čujstva blago tajno
tvoj tamni pogled da istoči
i tvog srca bogatstvo sjajno?!
Zašto li tugom mutiš oči?

Storm_z Sre Sep 09, 2009 5:08 pm

Brod u boci

Ja nisam kao ti
da bih prihvatio kraj
bez riječi utjehe
i bez ijednog pitanja

I moram biti jak
da podnio bih to
i da vrata otvorim
za neka nova svitanja

K'o brod u boci putujem
i neću stići nikamo
jer suviše ti dugujem
da tebe bih se odrek'o
K'o brod u boci putujem
i neću stići nikamo
jer predobro se poznajem
da bez tebe bih mogao
K'o brod u boci putujem
i previše ti dugujem
a dao sam ti premalo.

autor: Arsen Dedić
pjeva Oliver Dragojević

Sponsored content

Arsen Dedic

Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic

Re: Arsen Dedic