Vesna Parun

Strana 1 od 2 1, 2  Sledeći

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole

Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 8:47 pm



Vesna Parun (rođena 10. aprila 1922. u mestu Zlarin kod Šibenika) je pesnik, dramski i dečiji pisac.

Studirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Detinjstvo je provela u Splitu, u Beogradu na moru i u Šibeniku. Osnovnu školu je završila na Visu, a gimnaziju u Zagrebu, zbog rata je morala da pobegne u Split. Vratili su se u Zagreb 1942. Posle rata je upisala studije na Filozofskom fakultetu, ali filozofiju. 1947. je obolela od tifusa. Zbog bolesti se iz svog doma premestila u Stubičke tuplice, dom, a sada živi na Krku u staračkom domu. Ulazi u politiku u svojoj 85-oj godini. Učlanila se u Demokratsku stranku žena. I dalje piše samostalno knjige i želi da napravi dečije predstave.
Objavljeno je preko 70 knjiga poezije i proze i četiri drame. Štampala je i veliki broj knjiga za decu. Pesme su joj prevođene na mnoge strane jezike. 1932. Objavljuje prvu pesmu „Pramaljeće“ u listu „Anđeo Čuvar“. Od 1945. objavljuje pesme po časopisima i listovima. Dela su joj prevedena na više jezika. Prevodila je Hajnea, Getea, Rilkea.

Poezija:

• Zore i vihori“, 1947.
• „Crna maslina“, 1955.
• „Pusti da otpočinem“, 1958.
• „Ukleti dažd“, 1969.
• „Apokaliptičke basne“, 1976.
• „Sonetni vijenci“, 1991.

Proza:

• Pod muškim kišobranom“, 1987.
• „Krv svjedoka“, 1988.
• „Noć za pakost- moj život u 40 vreća“, 2001.

Ti koja imaš nevinije ruke

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.


Poslednji izmenio Storm_z dana Uto Avg 25, 2009 8:53 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 8:49 pm

Molitva

Molim za Sunce u tvojim ocima,
za dodir koji budi treptaj zivota,
za tebe jedina ljubavi moja.

Molim da ruze ne uvenu kao secanja,
da nijednu suzu ne puste vise.
Molim za tvoje reci satkane od zelje,
Za nase duse obojene tugom.

Molim da samoca ne boli vise,
da dodjes u moj svet,
da svaka nada postane stvarnost,
da svaki tren sa tobom bude vecnost.

Molim da tvoje ruke,
Otope led moga zivota,
da vreme izbrise boli,
da srce zakuca jos jace.

Molim da ne zivim od secanja koja se gase,
Da nikada – postane ZAUVEK.
Molim, molim za LJUBAV.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 8:50 pm

ČAROLIJA JUTRA

Čarolijo jutra, oblaci šetači,
putnici beskrajni slobodnih visina!
Sad smo mi delije, a vi promatrači,
vi ste male bure, mi smo olujina!

Putujte, čergari, ždrali zavičajni!
Pozdravljamo tihu vožnju vašeg leta.
Plovite neznani u daleke ravni,
iznad žitnih polja, iznad suncokreta!

Probudite ptice, oči, vodenice,
krilom čegrtaljke, zviždaljkom o pasu!
Budite glasnici zemlje krasotice,
kojoj sunce zori u svakome klasu.

Pričajte o nama, plahi skorotele,
širom glasna svijeta, diljem oceana!
Pjevajte o zemlji koja juri, teče,
u mir svojih dana, bijela, rascvijetana

ROPSTVO

Žena sam...
Moja ispovjest prastara i tužna
drhtala je neizgovorena
pred nepomičnom savješću planina.
Ostanite bezazleni
dok pjevam ovu himnu istinitu
o robinji i ženi i orlu
koji je uzletio u modrine.

Ljubila sam najljepše mladiće
u ovoj dolini i u svim dolinama
kojima protiču nečujne rijeke bezbrižnosti.
Da znate kako sam ih ljubila
vi bi plakali. Da znate kako sam bdjela uz njih
vi nikad ne bi spavali spokojno
pokraj žene ili pokraj šume
ni pokraj ognja skitnica.

Ljubila sam ih kao istrazivač predio neznani
u koji se zaputi, ni od koga praćen.
Nema močvare koju ne pregazih
ni stabla pred kojim ne klonuh
ni brda put kojeg ne dizah oči
tražeći spas.

Ljubav je bila jača od mene.
Moje tijelo je strepilo.
Dodirujući sreću, cestu otkritu
koja izmiče u nedogled.

O, vi koji trošite suze
za svaki rastanak, za svaki cvijet
za svaki krug koji nestaje na vodi,
vi, koje bedra svoja čuvate za najveću bol
i ostajete ponižene pred sudbinom;

Pomozite mi da izreknem ništavilo našeg sjaja
prašinu ljepote koja nas zasipa.
Breme ljubavi pod kojim smo se slomile
noseći ga predano, kao da nosimo neotklonivi plod
svoje crne utrobe. Kao da nosimo
zapaljenu buktinju života.

Ja nisam ništa mudrija od vas.
Moj put isti je kao put vodonoše
koji ne može izbjeći strminu izvora
i počinkom ne umanjuje jaram svoj.
Gledajte moja ramena.
Ožiljci na njima isti su kao i vaši.
I bore oko mojih usana
gorke su od godina strpljenja
i od pelina šutnje.

Ne zatvarajte prozore, djevojke!
Ovo je i vaš glas, ovaj glas
preplašene noći što je prezrela
svoje ropstvo, i hoće da postane orao.
Izađite na ulice, i vidjet ćete
kako klečim na svakom pragu
na kojem je klečala Žena.

Nijedna od vas nije bila
tako pokorna kao ja.
I nijedna od vas nije tako prkosno
i gnjevno uspravila svoje lice,
i pogledala nad vrhove smreka
gdje su orlovi
i gdje je Ljubav.

O, šta je meni da izgubim jedno krilo, jednu zjenu,
šta mi je da pregorim nekoliko proljeća
nekoliko izvora, i žetve najljepše
koje se neće vratiti nikada!
Šta je meni da prebolim travu
svog djetinjstva i grad svoje mladosti.

Bila sam odana miru ljubavi.
I plakala sam kada bi vjetar
zatresao njene krošnje u nevrijeme.

Ljubav je bila jača od mene,
A muškarac je bio hram
s pročeljem zlatnim od mojih sanja
na stupovima moje smjernosti.

Dok je spavao, na prstima sam silazila
pred prag, i legla na kamen
pokrivši se mokrim zvjezdama.
A kad je ustajao, žalila sam njegove ruke
jednako umorne kad stišću hljeb
i kad noše oružje i stjegove.

Govorila sam da moju mladost
još nije dodirnula noć.
i skrivah suze da bi mi vjerovao.

I kad su prepoznali u mojim očima osmijeh
kojim žena sebe dariva zauvijek
onome s kim će podijeliti tajnu,
oni su odvrnuli svoje lice od mene
i gledali su nekuda u daljinu
ljubomorni na slobodu
visoko raskriljenih ptica,
što su odabrale pustoću vidika
i odrekle se ljupke doline
koje se oni nisu mogli odreći.

I grlili su me odsutno
i mrzovoljno. I svlačili me
kao krivca, ne kao ženu.
I te noge su me gazile,
te ruke su me bičevale,
ta usta narugala su se cjelovima.
Ali ja sam se smiješila i dalje
postojano i bezazleno.
Ja sam ih ljubila.
Govorila sam da su dobri i mudri
i skrivala suze, da bi mi vjerovali.

Zatim su me milovali
kao što kraljevi miluju robinju najdražu.
A ja sam u njihovim rukama osjećala
usplamtjeli žar bića. I u njihovu glasu
zavijanje vukova u divljini.

Tako mi mladosti moje, evo, imam svjedoke,
prah ove ceste i ovaj zdenac
kome zazvah vodu duboku.
Kad ih pogledah, to bjehu vukovi.
To bješe zaista divljina i noć,
a ja tek plijen, pred pećinu domamljen
u brlog pohotnika, pred noge osvajača.

A oni su i dalje gledali spokojno
u neku zlatnu mrlju neba, koja se dizala uvis,
i za koju mislim da bijaše orao
što je kružio nad dolinama.

I kad su već sasvim vjerovali
u moju blizinu i moju postojanost,
ja sam pogledala onamo kud su gledali oni
u daljine modre i raskopane, u visine
put kojih se vinuše najsmjeliji.
I poželjeh da sam ja ta zlatna ptica,
raskriljeni orao nasred neba.

Tada stadoh da se smijem.
Otvarala sam vrata široka i smijala se, smijala
mimo trave i plastova pšenice,
do crne vjetrometne zemlje
kojom su mi snagu opasali.

I smijeh moj se budio u zoru
i prosipao do prvih zvijezda.
A onda sam zaspala umorna
kao od hoda kroz planinu.

Čudila sam se tom putniku podmuklom
koji je zaustavio konja
pod ovim brdom, na ovom pjesku.
I traži noćište na pragu žene.
I želi da mu pjevam uspavanku
ja, koja ću prezreti nježnost
da bih dosegla svoju istinu.
Ja, koja svoju sutrašnju čežnju
već čitam u lijetu ptice izgubljene.

I odvrnula sam svoje lice
da želju na njegovu licu ne vidim.
I prestala se smijati.

I krišom plačući odoh. Odoh posve sigurno.
Odoh na put žalosni da budem pjevač lutanja.

Ja više ne tražim. I ne vjerujem...

Ne vjerujem u vrlinu gospodara.
Pamtim kako ruke bičevi postaju,
i kako je zagrljaj muškarca strašan
kada se odmaraju osvajači
i kad se u njihovu zahvalnu glasu
opet čuje zavijanje vukova.

Zato, mladići iz moje doline,
ne vjerujte mi kad ležim pored vas u travi
krotka i pokorna kao srna.
Ni kad vas napajam i tetošim,
ni kada ištem vašu vjernost
u zamjenu za proljetni oblak u visini,
za oluje mog promjenljivog srca.

Jer, jao onom ko mi povjeruje
i ko dovede svoje stado
pred moj šator, da ga othranim!

Ja ću ga napustiti
u čas kad tama obavija polja.
Uspravit ću svoje lice
i stresti cvijeće kojim ste me okitili.
I drhtat ću, jer je stablo u daljini
velišanstveno, a vaša ljubav ništavna.
I vaši ognjevi pred ognjem zore
kržljavi i turobni.

Idite svojim putem, zaljubljeni!
Moja svirka nije za vaše uho!
Ljubav je bila jača od mene.
Ali pjesma postade orao
i napušta svoju dolinu.

Put modrih gora lete orlovi
i ne okreću se.

To je ispovjest žene i robinje.
Himna ponižene ljubavi.
To je pjesma o mojoj istini
što je istina ostavljenih...

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 8:58 pm

citati Vesne Parun:

"Svjetlost se sastoji od bezbroj sićušnih crnih rupa koje je izdubla smrt."

"U mraku prošlosti nismo ni slutili kako zasljepljujuća bit će zora."

"Pjesnik poput smetlara čeka pod stablom da otpadne lišće ,pa da ga opjeva."

"Staromodne suze su se umorile i postale mržnja."

"Kad bi oči mogle govoriti glasno, usta bi od stida zašutjela."

"Moji su koraci kristali mojih misli."

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:29 pm

TI KOJA IMAŠ RUKE NEVINIJE



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost,
ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sijenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom,
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama,
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi
I blaga budi u njegovom snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći se njegovim žalom.
Neka te susreću
ožalošćne pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom.
Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
i žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom će biti ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uboda na pustome drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah najljepše doba
njegove muškosti.
Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda cu ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim njegovo lice
dok na njega budu silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:30 pm

ZA SVE SU KRIVA DJETINJSTVA NAŠA


Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
i s nama zajedno rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti našu mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce u kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjen u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi
otežale i tužne.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:30 pm

KAD PTICA PRESTANE VOLJETI



Kad ptica prestane voljeti drugu pticu, ona joj ne kaže:
"Odleti sada tisuću milja daleko, da ne bi gledala
kako se gomila ravnodušnost u mojim zjenicama!"
Jer ptica nije troma kao čovjek; daljina je za nju
lepršanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav.
Ne kaže joj: "Sada se sakrij tisuću
stopa duboko ispod zemlje,
da ne čuješ kako pjevam u predvečerje
nježnu uspavanku drugoj dragani,
koja leži s kljunom u mome krilu !"
Jer ptica nije površna kao čovjek;
ona zna da se otkucaji srca
pod zemljom propinju još snažnije,
i umjesto umirujućih zvukova
uspavanke cijela bi šuma morala slušati
tutnjavu podzemlja koju je izbacila bol.
Zato kad ptica prestane voljeti drugu pticu,
ostane pokraj nje da tu umre, u samoći.
A čovjek kad prestane voljeti drugog čovjeka,
od stida i pomutnje ne zna što bi i,
bježeći sve to dalje od njega,
ugnijezdi zauvijek u svome srcu njegovu tugu.
Nema malih boli. Ljudi vole male boli.
One su lijepe, a ne bole mnogo.
Izgube li ih, priskrbit će sebi lako druge,
još manje skupe i manje bolne -
jer bol iskustvom otupljuje,
a premnogo iskustva nudi se na vašaru u bescijenje.
Ljudi vole kratke susrete, kratka pisma,
male doživljaje za koje ne treba tražiti
smisao daleko u zvijezdama ni u odviše opasnim,
nepoznatim predjelima duše.
Ali te male boli uvlače se neopazice
u naše meso izvrgnuto oštrici dosade,
one postaju u njemu naša smrt.
I zbog tog bezbroja malih lešina -
što se nečujno u nama raspadaju -
zavijaju cijelog života oko naših kuća strvinari,
a oko našeg čela izranjenog od mnoštva
malih jauka igraju se mravi.
Tako neće imati što da propadne
u nama kad nas potresu iznenadno velike boli,
proizašle iz velikih stjecišta razloga,
netaknutih opomenom.
Gledat ćemo bezbrižno mrave kako se
približuju i golema jata bjeloglavih
lešinara kako kruže u sve to nižem
luku iznad naših pragova i šaputati im:
"Nemate što tražiti ovdje, prijatelji.
Tu nema nièeg više osim slike
prašnog kostura ogrnuta sjećanjima,
a taj - budite sigurni - nije za vas!
Meso i krv i slatki voćnjak srca
pojedoše nam male boli,
mrvicu po mrvicu - one oglodaše sve do kosti,
do ove luknje u prostoru, zar ne vidite?"
Nema malih boli.
Nema malih boli pod ovim suncem.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:31 pm

ZAGRLJAJ

Što šapću tvoje oči brzim pticama
s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.

Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.

Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.

Večer je crvenozlatna i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama
zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:32 pm

“Tajni zakoni našeg najintimnijeg života,oni što nas podjednako upućuju na vječnost i na prolaznost, nigdje nisu tako prisutni kao u osjećaju ljubavi. Moje saznanje ljubavi prolazilo je kroz različite faze, od sreće do bola, od ushićenosti do rezignancije, ali nikada nisam pokušavala da tu najljepšu ljudsku sposobnost, sposobnost voljenja, ocrnim, osumnjičim ili ismijem. U godinama mladosti ljubav je pjevala kao ptica, brujala je u meni kao vječna muzika; sada, zrele godine je još dublje shvaćaju i poštuju. Ne znam što bih još mogla dodati kao uzgredno objašnjenje,osim da je iskustvo ljubavi zažeto iskustvo samoga života.”

Vesna Parun

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:32 pm

Kasni sjaj

Tražim te
kao što naglo valovi prispjeli
sa mračnih mora, i već sasvim umorni
od huka noći,ištu uvalu
zasjenjenu modrim klisurama
počinka.

Ljubim te
mirno kao šuma večernja
svoje košute, i kao zemlja
svoju snagu i svoj kasni sjaj,
zabrinuta pred tišinom voćnjaka
i pred polaganim odlaskom ruža.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:33 pm

Elegija

Eto: vjetar s mora vraća nam natrag odbjege ptice
šumom krila što nas uči prolaznosti.
Ali šta marim ja da su noći moje i dani izbrojeni.
Neka trava spasi moju nježnost.
Pijesak neka me nauči voljeti.

Ne mogu u zlu da živim,a za dobrotu ismijat će me.
Gdje je taj za koga vrijedi kleknuti na cestu i dotaći usnama prah s njegove obuće? Taj koji će kao livada svakog proljeća cvjetati u meni.

Neka dođe jedno proljeće što će nas naučiti biti radost jedni drugima, i ostati lijepi.

Jer vječnoj mijeni usprkos,ja znam da moram naći prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo
cvijet koji će zadržati bezazlenost
i ljubav koja neće prestati

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:33 pm

Zlato

Ako je život rijeka što teče,
ljubav je zlato nataloženo.
Ona ga u svom koritu njiše
A zlato raste. I što da dalje
U sebi nosi sve zlatnija je.

Ja već prevalih tri nizine
Daleko za mnom izvor šumi,
a ušće ne znam gdje se krije.
A kad gledam na svoje dno
u šljunku sija zlato čisto.
I od visokog klasja ljeta
zlato je moje raskošnije.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:34 pm

Pjesme su umorne

Pjesme su umorne od riječi, kao more od svojih valova.
Pjesme su umorne od lišća koje na njih pada
svaku jesen. Htjele bi jednom otvoriti oči
i vidjeti nad sobom beskrajno nebo
modro i čisto, puno ljubavi.

Pjesme su umorne od riječi
kao more od svojih valova.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:34 pm

Ljubomor

Znam orkane koji iz korijena čupaju
stabla stara tisuću godina.
Znan rđu koja izjeda bokove
orijaša na oceanima.
Znam divljanje razlivenih rijeka
i riku lavova uoči potresa.

Znam termite u Australiji
koji su raskopali naselja ovčarska.
I vojske skakavaca što kretahu put sjevera
učinivši da potamni sunce.

Ali ima jedno zlo pod nebom
strašnije od nepogoda orkanskih,
od urlanja razlivenih voda
i od čopora skakavaca.

Ima u našem srcu jedan oganj
koji čuvaju dva vrlo stara
rogožinom pokrita đavola.
I na tom ognju u bakrenom kotlu
čarobnica zelenih očiju
miješa najljući od otrova
što ga je iznašla očajna mašta ljubavi.

To je ljubomor.
Bojim se izreći tu riječ
krcatu jeka grobnih i daha truleži.

Kao kukavica uzrasla u gnijezdu
nježne ptice,tako je ljubomor,
nastanivši se u gnijezdu ljubavi,iz moga srca prognao sve pjevice
i učinio me nesretnom.

Ne slijedite me,
zaobiđite taj put!
Ondje vreba na nas u klupko savijena kobra.
Ne pijte iz one česme!
To je zagađeni izvor

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:34 pm

Prva ljubav


Ne pitaj vishe zashto te ljubim.
Pitaj zashto raste trava i zashto je nemirno more.
Pitaj otkud stizhe vjetar proljetni
I bijelom ladjom snova tko krmi
kad noc nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zashto te voli moje chudno srce.
Znash li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi prichaju o zaspaloj ljepoti,
ali ti zhivis daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pecina -
o koju se uzalud razbija moj zhivot.
Ne pitaj zashto te ljubim.
Pristupi k meni! Tuzhno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
Na visokoj planini zaborava.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:35 pm

ADAM I EVA

Spustih glavu na njegovo rame
i on postade krosnjati hrast
a ja u njegovu stablu tiha grana
koja ce sacekati lastavice.

Mracni i zagrljeni bijasmo nalik
drevnom sviracu koji sklopivsi oci
na zlatnu harfu naslonjen, sniva
o jednom bistrom i blagom svemiru
u kome nema smrti. Samo tisina
beskrajnih cvjetnih polja. Svjetlost voda
koje teku bez prestanka. I ljepota
covjeka i zene, mirna i blaga
u nepresusnom djevicanstvu ljubavi.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:35 pm

Da si blizu

Da si blizu, naslonila bih čelo na tvoj štap i, nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu, i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.

Da si blizu. Da si barem tako
nestalno blizu kao kišni oblak
nad izgubljenom kućom u dolini.
kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.

O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim krovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.

Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu klonuti od bdijenja.

Ali noć je, i svijet je daleko.
A ja ne znam mir tvoj. Ptice tvoje
s mojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:36 pm

LICE U SJENI

Zaboravih mu ime, ali znam da milo bjese pticama;
i ljubak bjese osmjehom, pamte moje oci.

I sada idu ljudi pristanistem;
Ja ne okrecem lice,
Zadubena u sapat zaostalih oluja.

Nije li galeb zaboravio mrtva druga, zasto tuzis?
Hrid je svoju zaboravio galeb, ne zna ni jug ni sjever.

Jos nisam zastrla prozor, jos nije utisalo more.
Ne kori me, sumo, krosnjama; ne plasi me, vodo, dubinom!

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:37 pm

Sonet o odbachenim tugama

Nije ipak sve tako, moj prijatelju vjetre, rekoh
kad smo se obazreli u nocci, ja i on, za onim strnishtima.
I vidjeh neshto kao humak pjeshchani, ponjavu gdje zima
rishe za svoje vrapce sjen pejzazha. Potekoh

za odbjeglim vjetrom samocce i ruke pruzhah za njim,
za tom primamljivo blagom prazninom, shto odasvud
poneshto dobro i poneshto spasonosno u vechernjim
krhkim satima sluti, na zhici obzorja, gdje sprud

sazdan od preboljelih tonova daljina i jata jos mozhe
dozvan da nam odsvira shto nismo htjeli chuti
ili se nismo smjeli za zvukom tim osvrnuti.

I eto nas vec na sjeveru gdje se ognjevi lozhe
usred ravnice, uokrug. A iz poznatog skrovishta
izlaze tuge, jedna po jedna, ne govorec' nishta.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:37 pm

RIJEKA I MORE

On je rijeka, a ja sam more.
Njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. Ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc’ se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.

Ja sam nestrpljivo more. On je rijeka.
Njegove ladje nisu moje ladje.
Njegove ptice nisu moje ptice.
Ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gdje je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici
zbog koje se zaboravlja smionost.
Njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.

On je prispjela rijeka. Ja sam more.
Moja obale postaju njegove obale.
Moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
Moja beskrajnost postaje njegov mir.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:38 pm

Sama s ovim cvjetovima

Dan je bio, kao i obicno, svaciji.

Svi su imali u njemu dio sebe
najskrovitiji osmijeh izbio je poput klice,
dovabljen svjetloscu, na mirnu povrsinu
predjela koji ga je ocekivao
oduvijek.

Dan je, kao i obicno, skupljao s nasih lica
razbaruseni sljunak, ostatke nijeme
davniih rijeci u zuborenju sna

mozda namijenjenih nekome u sumi

tko nam je odjednom postao tako blizak
i neuhvatljiv. Potok sto hita
pun srebra zavrzlih ptica, odbacenih glasova
staroga lisca, kroz tanani sumrak
ususret drugom brdu
i drugom curliku vjetra
umotanom u nase tvrde
sjene.

Dan je bio, kao i obicno, svaciji.
I bilo je lako prepoznati u njemu
ono sto nam pripada, po srodnosti
izmedju leprsavog tkanja unutarnjeg
i vanjskog neba.

Taj sjaj kretanja
vremena, buduci da smo prisvojili za sebe
i od njega nacinili svoju dusu, buduci da smo
svoju dusu pohranili u sutnju
odlaska cvijeca, eto nas sada
pred tobom, neshvatljivo
nistavilo.

Ja, sama s ovim cvjetovima
i svijet s onu stranu dodira modrih voda
nepomiren sa sobom, bez prestanka
tudj nasim ocima. I nevin.

Ljubav.
Iz cela sumraka izlaze ranjene ptice.
Ja sama s ovim cvjetovima veceri.

Ljubav: samo seobe, seobe


* * *
Zbog tebe

Zbog tebe, ne zbog mene, dogadja se sada u meni
ovo cvetanje kristalnih latica. Zov
nigdje necut a posvuda prisutan.
Zaustavljena krila samoce
polegla su izmedju nas i cekaju
trenutak da se opet rasklope.

Poljubac: ostar ubod u srce. Kao okus
ananasa divljeg. Tama i starice
sto kamenim stepenicama silaze
sa zavezljajem godisnjih doba pod pazuhom

i ne gledaju ima li koga na putu.

A mi uz zimzelen stojimo i znamo
da je neponovljiva ova zalosna
vecer.

Gle, labud bijeli na vodi. Zagonetka.
Samo je okrzne oko, samo je spremi
u svoje mracne riznice
zbog tebe.

* * *

Miris predvecerja

I traje, traje zivot. Gle:
zaogrce se uvijek novom
lepezom bilja, gaseci sve
sto treptalo je mastom ovom

i ovim nebom divljih ptica
i ovim tijelom trpke tuge.
I vec nas hvata nesvjestica
u rasplinutom tijelu duge

dok vozimo se u tvoj huk
zamamna spiljo duse, u cujni
kristal bica. Oblutak srece

na dlanu nosimo dok zvuk
trenutka bivseg - zanos rujni -
u suncu zrvanj tame okrece.

* * *

Sonet o djevojci-princu
i mladicu Trnoruzici

Kuca utonula u drijem
i pas na lancu, sam i tuzan.
Okolo kuce vocnjak nijem
i nekoliko grmova ruza.

Otkljucah tajnim kljucem vrata
i popeh se uz stube lomne.
Na postolju od starog zlata
nemirnih ruku, duse bolne

sjedjase mladic. Suncev prah
posrebrio mu stas, i tijelo
ko ljiljan drhtalo mu cijelo.

Od divljenja mi stade dah
I nikad vise nijemoj kuci
u blijedi trijem ne smjedoh uci.

* * *

Sonet o golubovima

U njima ima mnogo nesna
zgurenog grlici pod krilo
i moga gnjeva, kad sam svjesna
da sve je tepanje uzalud bilo

i da sad nitko od tih bijelih
golubinjih rijeci ne veze snove.
I onaj kome bol iscijelih
veceras ne cuje golubove.

Oni od prognane neznosti zive
u miru kisnih zljebova, gdje su
nalik djetinjem placu kasnom

sto dopire iz kuce sive.
I katkad gukanjem ponesu
i nas i noc svom stablu jasnom.

* * *

Jesenjski soneti

III

Sve se u srcu iznenada zbiva,
tu sunce zadje prije no u gori.
Dok vecer sumi plast zvjezdani siva
vec pogled zelja za neznanim mori...

* * *

Andjeo ljeta

Dugo je, dugo sazrijevalo u krosnjama, u dusama
to bijelo podne svijeta, plod glasova i tmine.
Taj sjaj povrh svega, zrcaljen u ruzama
sto osluskuju slasti pehara iz davnine

i disanje, i strast zelenih pcela noci
zabrujalih u tijelu vrelog suncokreta...
Dok dan nevin tka u putenoj samoci
tananih prividjenja klas,andjeo ljeta

zastavsi na zlatnim ljestvama od pruca,
u san i u oblak zaljubljen, jos trazi
u tajnoj kuli prostora nezasicen val.

Na dnu moje jave kristal nadahnuca
bljesti kao ustap oznojen, u razi.
A uzlijece iz ruku ceznja, crni zdral.

* * *

Ne znam sto je ruza

Ne znam sto je ruza i trn ne znam gdje je.
Kad place tijelo, place u njemu i cvijet
slatkoca krvi, u molitvu sapet
glineni prosjak na kisi, usred aleje

opojno njeznih lipa gdje suton probisvijet
pali crvene grivne i tmaste orhideje.
Trpko mlijeko noci oteza. I sve je
tako bezimeno da cujem sismisa lijet

na posvecenom rubu mladosti i slusam
predavsi sebe volji ptica, kako klikce
u meni njihov svijet, ozona krcat glas.

Jos samo ovaj zanos da boreci se kusam
ovaj blagi gutljaj zemaljske rose. I bit ce
u meni najzad mir, pun sjaja, ko usahli klas.

* * *

Cudo

Vrijeme je sanja proslo. Sada je vrijeme plima
koje nadolaze naglo, uz tromih glazbala riku.
Ko usamljeni onaj gradic sa Atlantika
stajat cu obavita pjenom ptica i dima

na obali bez krosanja, nalik na staru sliku
pred kojom jesen vuce pozlacen plast po tlima.
I sve zemaljske nade izmucene u grudima
u tamni sletjet ce dol, na tanku trepetljiku

sto ne da mi, u noci nebo da prebolim
i stere mirisa zudnju, u oskudnome casu
dok lisce rosu jutra doziva uludo...

I tad, odjednom, gle, dogodilo se cudo!
Sa sunca sidje Orfej s golubicom u glasu
pa sjede uz oganj moj i rece: ja Vas volim.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:39 pm

Na raskrscu slucajno biram put
i dospijem uvijek onamo gdje me ocekuju.

Volim ljeto.

Kao ruke mladica koji ozdravlja
i polako ustaje iz zute sjete soba -
ruke ljeta za suncem ispruzene,
nudeci mu zanesene obrise naseg tijela,
libido ptica i med hladovine.

I jesen volim.

Ima dobrote u gustom sjaju rujanskih
perivoja, u broncanoj vazi listopada dok
se puni crvenom zvonjavom veceri i boja.

I zima katkad posjeduje mekocu prve ljubavi
u dugoj tajni trulog djecjeg sna,
sa zebnjom bjeline koja sve oprasta
i sve je kadra da zapocne iznova.

Ali, masta bilja bila je okrutna
kada je dodala jedno godisnje doba koje zivi
samo od prozracnog rasula snijega,
od njezne smrti sviju pocetaka.

Daljino puna nesporazuma!

Blizino lisena slatke groznice cekanja!
Paucino poljupca, prag srca si mi oplela.

Proljece, kako si u svemu sto
nam nudis nemilosrdno!

Na raskrscu slucajno biram put
i dospijem uvijek onamo
gdje je upravo izdahnulo proljece
na usnama zednih ljubicica.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:40 pm

Na raskrscu slucajno biram put
i dospijem uvijek onamo gdje me ocekuju.

Volim ljeto.

Kao ruke mladica koji ozdravlja
i polako ustaje iz zute sjete soba -
ruke ljeta za suncem ispruzene,
nudeci mu zanesene obrise naseg tijela,
libido ptica i med hladovine.

I jesen volim.

Ima dobrote u gustom sjaju rujanskih
perivoja, u broncanoj vazi listopada dok
se puni crvenom zvonjavom veceri i boja.

I zima katkad posjeduje mekocu prve ljubavi
u dugoj tajni trulog djecjeg sna,
sa zebnjom bjeline koja sve oprasta
i sve je kadra da zapocne iznova.

Ali, masta bilja bila je okrutna
kada je dodala jedno godisnje doba koje zivi
samo od prozracnog rasula snijega,
od njezne smrti sviju pocetaka.

Daljino puna nesporazuma!

Blizino lisena slatke groznice cekanja!
Paucino poljupca, prag srca si mi oplela.

Proljece, kako si u svemu sto
nam nudis nemilosrdno!

Na raskrscu slucajno biram put
i dospijem uvijek onamo
gdje je upravo izdahnulo proljece
na usnama zednih ljubicica.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:40 pm

Сјенке прољећа и безимени град

Знам да је прољеће ту по томе што се звијезде размичу
и небо постаје шире, растворено као купола неупоредиве модрине.
Вечер је најпре обишла ливаде и брегове, а онда чиста свратила овамо
још загледана с тугом некуд преко кровова, као да тражи
најљепшу голубицу, ишчезлу за тамним рубом свијета.

Младићи, брезе тек пролистале, и ружичасте дјевојке
ви стојите у парковима загрљени и не видите нас, залутале
што обилазимо као пси закључане златне рибњаке
и као мјесечари пењемо се прозирним степеницама прољећа
носећи у сваком длану по једно ишчупано стабло памћења.

С нас су стргли дјетињство као раздерано једро с лађе
што се у олују запутила: и били смо на силу морепловци
на мору тмастом и прљавом, сањајући велико Сунце.
Али већ за трен скинули смо са себе младост
као крваву кошуљу, и видјели смо да лежимо у трави.

Видјели смо да су нам груди рањене, а крај нас
стоји човјек непознат и гледа нам у очи.
Тај непознат човјек била је наша охлађена мисао
што је у мраку недоречена остала. Самоћа
с којом смо друговали као просјаци, и љубав коју више нисмо разумјели

Јер ми смо, не занјући то, рођени у тврди час
када је море почињало расти, а сунце тонуло у валове
да би се истражило коријен земље, с којим је заувијек прогнана тишина.

И сада смо старији од вас за један вијек несна, за један рудник гвожђа.
За брдо неспокоја, оцеан смисла, планину смрти.

Ми још имамо руке на цестама, а очи на обзорјима
и душу врелу од сјаја и таме скритих треперења.
На нашем лицу не гасне жар. У нашим очима
град бола још није довршен. И зато ћемо увијек
у ово доба крхке свјетлости, у ово доба влажних сјена

дрвећа, дуж голих зидова повијени, немирно
и упорно дизати очи ка оној измишљеној звијезди
измишљенг прољећа, које над нашим раменима
одавно погнутим, носи нагорјелу биљку
безименог надања. Језгру лепоте што се обнавља

заједно с нама, с дозивима птица у предвечерје
с бојама што се расипљу око нас и изнад ствари
и чине да препознајемо небо и његове пламенове.
Све док нас не затвори опет, клонуле и саме, као у опсједнуту тврђаву,
у нашу душу уморну од сјаја сутрашњих снова.

Јер оно што је остало у свијетлу била је наша самоћа
која нам је гледала у очи. Био је крик из наших вена
што су одлазиле с кишама, да се на трговима скамене.
Била је истина: мала зрака сунца
у тајни великог простора. И љубав коју више нисмо разумјели.

Љубав коју нисммо више разумјели, а она нам је прва открила свијет.
Због ње смо постали храбри, препливали ријеке и прегазили мочваре.
Њу смо као бијело јагње мира кроз понижења на рукама понијели
да би је спасили, њу једину, и да би је изгубили, посљедњу.
Због ње сам, ево, скитница и песник.

И знам да је прољеће ту по томе што се звијезде размичу
и небо постаје шире, растворено као купола неупоредиве модрине.
Вечер је обишла ливаде и брегове, а затим чиста свратила к нама
још загледана с тугом некуд преко кровова, као да тражи
најљепшу голубицу ишчезлу за тамним рубом свијета.

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Storm_z taj Uto Avg 25, 2009 11:41 pm

I SAMO POVRATAK CVIJECA

Kazu da je obnevid smrti ljubavi slican.
Ovdje ne osjeca nitko zubor mladoga vina,
ovdje su jedno covjek i njegova sudbina
i svak je svome tihom poslu raskosno vican.

Uci te ta zemlja, strasna dok lezis nepomican
u vrelome joj krilu, prepun brazgotina,
uci te, sapce ti nesto o vjernosti planina.
Kazu da je svevid smrti ljubavi slican.

Stoga ni jednoj ni drugoj ne treba oganj stida
za prijedjeni put, niti za ono sto biva
nakon prijedjenog puta. Nek bude zagonetka

ta jabuka vida, svevida, obnevida,
u tlu neprolazna, u srcu neshvatljiva!
Smrt bez svrsetka, ljubav bez pocetka.

Sisak, srpanj 1969.

* * *

S ONU STRANU BRDA

S onu stranu brda mnogo je toga nedostupno nama svima
i nije za javu presudan savrseni izbor trenutaka
vec sve sto zivotom smo zagrabili, po nesitim dnima
vukuci bez prestanka svoj grad od bjelutaka,

svoja glazbala ptica i zudnje. Uvlace se u nas
sprege snova iz kojih je sok hranjive smjelosti istekao.
Mrznje nalik na zapustene kuce vremena, kao
spavaci puni ustajale mistike, u uzaren klas

usne nam preobraze. A jutros snjeznobijel donije golub
srk zraka svima sto zive, za himnu nezreli za kroniku prestarjeli.
I dosapnu vjetar stoljeca, pazec lavinu da ne probudi,

da duh svjetlosti bdi i misao posvecuje rub
dugog zivota, tog sutra, u kome sve sto smo zapoceli
moze se dovrsiti, u ljepoti, s mjerom bogova i ljudi.

Zagreb, sijecan 1970.

"Voljeti, to znaci stajati na strazi
sve zime, dok zebe u ljiljanu tijela
jedna blijeda mrlja koju vecnost brise".

_________________

Moras prvo puzati da bi znao hodati...
avatar
Storm_z
Admin

Posts : 1697
Join date : 22.08.2009
Age : 48
Location : Olujna_polja

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Vesna Parun

Počalji  Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 1 od 2 1, 2  Sledeći

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu